Pogled na golubarnik - prva fotografija, Nisifor Nijeps, istorija fotografije

Istorija fotografije – svetlopis koji čuva uspomene

Istorija fotografije ima korene u dalekoj antici otkrivanjem dva kritična načela, projekcije slike i činjenice da su neke supstance vidljivo izmenjene izloženošću svetlosti, što je otkriveno posmatranjem. Fotografija (grč.) – stvaranje trajnih slika pomoću fotoaparata dejstvom svetlosti na ploče, filmove, hartije sa emulzijom osetljivom na svetlost. Fotografija (crtanje svetlošću – svetlopis) je postala vizuelno pamćenje materije. Nikakvo drugo sredstvo materijalne kulture ne može sa takvom sveobuhvatnošću da pruži mogućnost potomcima da posmatraju prošlost.

Treba znati gledati (slikarstvo), slušati (muzika) i odabirati (fotografija), da bi čovek mogao biti slikar, muzičar, fotograf – profesija ili pasija. Bitan je čovek – njegova snaga talenta, emocionalni život, iskustvo i savladani zanat. To ne znači da samo treba pobediti i savladati detalje svoga zanata, već i dalje razvijati svoje umetničke sklonosti i sposobnosti. Dakle, treba naučiti da se snima najobičnijom kamerom, i fotografija više nije tajna za Vas. Već VIŠE OD 30 GODINA koliko postojimo, naše stručno osoblje se trudi da SVAKU FOTOGRAFIJU URADI SA LJUBAVLJU i da uvek napreduje, edukuje se i uzrasta oslanjajući se na prošlost, gledajući u budućnost, uživajući u novim dostignućima tehničkog napretka.

 

Istorija fotografije

Početkom XVIII veka (oko 1717. godine) Džon Henrih Šulce je „preneo“ urezana slova na flašu, ali on očigledno nikad nije razmišljao o tome da rezultati postanu trajni. Oko 1800 Tomas Vedgvud je napravio prvi pouzdano dokumentovan, mada neuspešan pokušaj da se snimi fotografija u stalnom obliku. Njegovi eksperimenti su proizveli detaljne fotograme, ali Vedgvud i njegov saradnik Humphri Davi nisu našli način da „zadrže“ ove slike.

Sredinom 1820-ih, Nisifor Nijeps je prvo uspeo da fiksira sliku koja je snimljena kamerom, ali je bilo potrebno najmanje osam sati ili čak nekoliko dana izlaganja ispred kamere, a najraniji rezultati bili su veoma grubi. Nijepsov saradnik Luj Dager nastavio je da razvija proces dagerotipije, prvi put javno objavljen i komercijalno održiv fotografski proces. Dagerotipija je zahtevala samo nekoliko minuta izlaganja u fotoaparatu i što bi davalo jasne i detaljne rezultate. Fotografija je predstavljena kao poklon svetu 1839. godine, datum koji je generalno prihvaćen kao godina rođenja praktične fotografije. Proces dagerotipije zasnovan na metalu, uskoro je imao konkurenciju od negativnih kalotipa i procesa štampanja soli koje je izumio Vilijam Henri Fok Talbot.

Kasnije inovacije učinile su fotografiju lakšom i raznovrsnijom. Novi materijali su smanjili potrebnu ekspoziciju fotoaparata od nekoliko minuta do sekundi, i na kraju do malog dela sekunde; novi fotografski mediji su bili ekonomičniji, osjetljivi ili praktičniji, uključujući i filmove za jednostavnu upotrebu amatera. Sredinom 20. veka, događaji su omogućili amaterima da fotografišu u boji, jednako kvalitetno kao u crno-beloj tehnici. Prvi komercijalni digitalni foto-aparati, plasirani su na tržištu krajem devedesetih godina prošlog veka.

error: Content is protected !!